Pozovite

122 Policija

Pozovite

123 Vatrogasci

Pozovite

124 Hitna pomoć
122
123
124

Državni nivo

Provjera i utvrđivanje identiteta lica i stvari

(1) Policijski službenik ovlašten je da izvrši provjeru identiteta lica:

  1. koje predstavlja prijetnju drugom licu ili javnom redu ili bezbjednosti koja zahtijeva policijsku akciju;
  2. koje se pregledava ili protiv kojeg su preduzete druge mjere ili radnje propisane zakonom;
  3. koje je zatečeno u objektu ili drugim prostorijama, ili u vozilu koje se pregledava, ukoliko je provjera identiteta neophodna;
  4. koje je zatečeno na području ili u objektu u kojem je sloboda kretanja privremeno ograničena, ukoliko je provjera identiteta neophodna;
  5. koje načinom na koji se ponaša izaziva sumnju da je počinilac krivičnog djela, prekršaja ili drugog zabranjenog ponašanja, ili da ga namjerava počiniti, ili koje svojom fizičkom pojavom liči na lice za kojim se traga;
  6. koje je zatečeno na mjestu gdje je iz bezbjednosnih razloga neophodno utvrditi identitet lica ili grupe lica.

(2) Policijski službenik će lice obavijestiti o razlozima zbog kojih je potrebna provjera njegovog identiteta.

(1) Provjera identiteta lica vrši se uvidom u njegovu ličnu kartu ili drugi javni dokument koji sadrži njegovu fotografiju i njegov potpis.

(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, provjera identiteta može se izvršiti i na osnovu izjave drugog lica čiji je identitet utvrđen.

(3) Kada je neophodno, provjera identiteta može uključivati i provjeru boravišta ili prebivališta

(1) Ovlaštenje utvrđivanja identiteta primjenjuje se prema licu koje ne posjeduje dokument iz člana 12, stav 1. ovog zakona, ili ukoliko postoji sumnja u vjerodostojnost tog dokumenta. Identitet se utvrđuje metodama i sredstvima kriminalističke tehnike.

(2) U cilju utvrđivanja identiteta lica, policijski organ ovlašten je da javno objavi fotorobot, crtež, snimak ili opis tog lica.

(3) Ako ne postoji mogućnost utvrđivanja identiteta na drugi način, policijski organ ovlašten je da objavi fotografiju lica koje nije sposobno dati svoje lične podatke ili leša nepoznatog lica.

(1) Ovlaštenje provjere i utvrđivanja identiteta predmeta primjenjuje se kada je neophodno utvrditi karakteristike i specifične osobine tog predmeta, kao i odnos nekog lica ili događaja prema tom predmetu.

(2) Policijski organ ovlašten je da javno objavi sliku, crtež, snimak ili opis predmeta, ukoliko je to od značenja za uspješno sprovođenje postupka utvrđivanja identiteta tog predmeta.

Obavljanje razgovora

(1) Kada god postoji zakonit razlog, policijski službenik može pozvati lice da dođe u službene prostorije policijskog organa radi razgovora.

(2) Razgovori se obavljaju u vremenu između 06,00 časova i 21, 00 časa, i ne mogu trajati duže od šest sati.

(3) Poziv na razgovor mora sadržavati ime i prezime lica koje se poziva, naziv odjela policijskog organa koji upućuje poziv na razgovor, kao i mjesto, datum, vrijeme i razlog pozivanja te upozorenje da će lice koje se poziva biti prisilno dovedeno ukoliko se na odgovarajući način ne odazove pozivu.

(4) U izuzetnim slučajevima, policijski službenik ovlašten je lice pozvati usmeno ili odgovarajućim telekomunikacionim sredstvom, pri čemu je dužan da mu saopšti razlog pozivanja, kao i da ga upozori na mogućnost da bude prisilno dovedeno. Uz saglasnost tog lica, policijski službenik može ga prevesti do službenih prostorija.

(5) Obavljena dostava poziva potvrđuje se dostavnicom.

Privođenje

(1) Bez pismenog naloga nadležnog organa, policijski službenik može u službene prostorije policijskog organa privesti lice:

  1. čiji je identitet potrebno utvrditi, kad nema drugog načina;
  2. za kojim je zvanično pokrenuta potraga;
  3. koje se ne odazove pozivu za razgovor iz člana 15. ovog zakona.

(2) Privođenje iz stava 1. ovog člana može trajati koliko je neophodno za izvršenje policijske radnje, a najduže šest sati.

Potraga za licima i stvarima

(1) Policijski službenici ovlašteni su da sprovode mjere potrage za licima i stvarima.

(2) Potraga se pokreće za licem koje je proglašeno nestalim ili koje se traži u skladu sa zakonom.

(3) Policijski organ zvanično preduzima oglašavanje:

  1. kako bi se utvrdilo boravište ili prebivalište lica, u skladu sa zakonom;
  2. kako bi se utvrdio identitet lica koje nije u stanju dati svoje lične podatke, ili identitet leša lica čiji se lični podaci ne mogu utvrditi;
  3. kako bi se pronašao određeni predmet.

Privremeno ograničavanje slobode kretanja

(1) Policijski službenik može privremeno ograničiti kretanje lica na određenom području ili u određenom objektu kada je to prijeko potrebno kako bi se spriječilo počinjenje krivičnih djela, prekršaja ili drugog zabranjenog ponašanja, ili kako bi se spriječilo ugrožavanje javnog reda i bezbjednosti.

(2) Privremeno ograničenje slobode kretanja ne može se nastaviti nakon postizanja cilja zbog kojeg je bilo primijenjeno, a ni u kom slučaju ne može trajati duže od šest sati bez službenog odobrenja.

Mjere potrage iz člana 17. ovog zakona i privremeno ograničenje slobode kretanja iz člana 18. ovog zakona sprovode se kriminalističko-taktičkim radnjama (potraga, pregled određenih zgrada i prostorija, zasjeda, racija, djelimična i potpuna blokada saobraćaja i drugih površina).

Izdavanje upozorenja i naredbi

Policijski službenik upozoriće lice koje svojim ponašanjem, djelovanjem ili propuštanjem može ugroziti svoju ili bezbjednost drugih lica ili imovine, prekršiti zakon i red, odnosno u slučaju da postoji osnovana sumnja da bi to lice moglo počiniti ili izazvati drugo lice da počini krivično djelo.

(1) Naredbe se izdaju radi:

  1. otklanjanja opasnosti po život i ličnu bezbjednost građana;
  2. otklanjanja opasnosti po imovinu;
  3. sprečavanja počinjenja krivičnog djela, hvatanja počinioca krivičnog djela te pronalaženja i obezbjeđivanja tragova krivičnih djela koji mogu poslužiti kao dokaz;
  4. održavanja reda i zakona, odnosno ponovnog uspostavljanja reda i zakona;
  5. onemogućavanja pristupa ili zadržavanja u prostoru ili objektu gdje to nije dozvoljeno.

(2) Naredbe izdaje rukovodilac ili policijski službenik kojeg rukovodilac ovlasti. Policijski službenik može samostalno izdavati naredbe samo u hitnim slučajevima.

(3) Upozorenja i naredbe izdaju se usmenim ili pismenim putem, ili na drugi odgovarajući način (optičkim ili zvučnim signalima, rukom, itd.).

Privremeno oduzimanje predmeta

(1) Policijski službenik privremeno oduzima predmet:

  1. kada je to neophodno radi zaštite javne bezbjednosti;
  2. koji je u posjedu lica koje je lišeno slobode i koje taj predmet može da upotrijebi za samopovređivanje, napad na drugo lice ili bijeg.

(2) Policijski službenik obavezan je da izda potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta. Potvrda mora sadržavati karakteristike oduzetog predmeta koje ga razlikuju od ostalih predmeta, podatke o licu od kojeg je predmet oduzet, te ime i prezime, podatke sa policijske značke i potpis policijskog službenika koji je izvršio oduzimanje.

(1) Kada, s obzirom na karakteristike predmeta, čuvanje privremeno oduzetih predmeta u prostorijama policijskog organa nije moguće, ili je povezano sa znatnim poteškoćama, privremeno oduzeti predmeti mogu se pohraniti ili obezbijediti na odgovarajući način sve dok nadležni organ ne donese odgovarajuću odluku.

(2) Kada razlozi za privremeno oduzimanje predmeta prestanu da postoje, privremeno oduzeti predmet biće vraćen licu od kojeg je bio oduzet, ukoliko nije drugačije određeno zakonom ili odlukom nadležnog organa.

Korištenje tuđih vozila i komunikacijskih sredstava

(1) U cilju potjere ili hapšenja počinioca krivičnog djela, policijski službenik može koristiti odgovarajuće tuđe vozilo i komunikaciono sredstvo, o čemu izdaje potvrdu. Policijski službenik može koristiti to vozilo ili komunikaciono sredstvo isključivo u vremenu potrebnom da se potjera ili hapšenje okonča.

(2) Vlasnik ili korisnik vozila ili komunikacionog sredstva iz stava 1. ovog člana ima pravo na naknadu stvarne štete pričinjene upotrebom njegove imovine.

(3) Štetu iz stava 2. ovog člana naknađuje policijski organ, u skladu sa zakonom i pravilnikom.

(4) U toku obavljanja službenih zadataka policijski službenik ima pravo na besplatni javni prevoz i osiguranje putnika u javnom prevozu.

Pregled lica, stvari i saobraćajnih sredstava;

(1) Policijski službenik ovlašten je da izvrši pregled lica, predmeta koji lice nosi sa sobom i prometnog sredstva, kada je to neophodno radi pronalaženja predmeta koji nisu dozvoljeni u prostoru ili objektu ili koji bi mogli biti iskorišteni za napad na drugo lice ili za samopovređivanje.

(2) Pregled lica u cilju iz stava 1. ovog člana obuhvaća uvid u sadržaj njegove odjeće i obuće.

(3) Pregled prometnog sredstva u cilju iz stava 1. ovog člana obuhvaća pregled svih otvorenih i zatvorenih prostora, prometnog sredstva i predmeta koji se njime prevoze.

(4) Pregled predmeta koje lice nosi sa sobom obuhvaća pregled predmeta koji su kod lica ili u njegovoj neposrednoj blizini, ili predmeta lica po čijem se nalogu i u čijoj se pratnji prevoze.

(5) Pregled lica obavlja ovlašteno lice istog pola, izuzev u slučajevima kada je neophodan hitan pregled lica kako bi mu se oduzelo oružje ili drugi predmeti kojima se može izvesti napad na drugo lice ili samopovređivanje.

(6) Prilikom pregleda policijski službenik može da koristi tehnička pomagala i službene pse.

Snimanje na javnim mjestima

(1) Policijski službenik ovlašten je da izvrši pregled lica, predmeta koji lice nosi sa sobom i prometnog sredstva, kada je to neophodno radi pronalaženja predmeta koji nisu dozvoljeni u prostoru ili objektu ili koji bi mogli biti iskorišteni za napad na drugo lice ili za samopovređivanje.

(2) Pregled lica u cilju iz stava 1. ovog člana obuhvaća uvid u sadržaj njegove odjeće i obuće.

(3) Pregled prometnog sredstva u cilju iz stava 1. ovog člana obuhvaća pregled svih otvorenih i zatvorenih prostora, prometnog sredstva i predmeta koji se njime prevoze.

(4) Pregled predmeta koje lice nosi sa sobom obuhvaća pregled predmeta koji su kod lica ili u njegovoj neposrednoj blizini, ili predmeta lica po čijem se nalogu i u čijoj se pratnji prevoze.

(5) Pregled lica obavlja ovlašteno lice istog pola, izuzev u slučajevima kada je neophodan hitan pregled lica kako bi mu se oduzelo oružje ili drugi predmeti kojima se može izvesti napad na drugo lice ili samopovređivanje.

(6) Prilikom pregleda policijski službenik može da koristi tehnička pomagala i službene pse.

Upotreba sile

(1) Policijski službenik može da upotrijebi silu samo kada je to prijeko potrebno i isključivo u mjeri potrebnoj radi ostvarenja zakonitog cilja.

(2) Ukoliko nije drugačije određeno ovim zakonom, sredstva prisile, kao što su fizička sila uključujući borilačke vještine, palicu, sredstva za vezivanje, uređaj za prisilno zaustavljanje lica i vozila, hemijska sredstva, vatreno oružje, vodene topove, specijalna vozila, službeni psi, specijalne vrste oružja i eksplozivne naprave, mogu se upotrijebiti kada je to potrebno za zaštitu ljudskih života, odbijanje napada, savladavanje otpora te sprečavanje bijega.

(3) Prije upotrebe bilo kojeg sredstva prisile, policijski službenik daće upozorenje, osim ako bi to moglo ugroziti bezbjednost policijskog službenika ili drugog lica ili bi bilo očigledno neprimjereno ili besmisleno u datim okolnostima događaja.

(4) Detaljnije propise o upotrebi sile donosi ministar na prijedlog rukovodioca.

(1) Fizička sila i palica ne koriste se prema djeci, starijim licima, onesposobljenim licima uključujući lica koja su ozbiljno bolesna, kao ni prema ženama koje su očigledno trudne, osim ako ta lica direktno ugrožavaju život policijskog službenika ili drugih lica.

(2) Vatreno i specijalno oružje ne može se koristiti samo iz razloga da bi se spriječio bijeg lica, osim ukoliko je to jedini način odbrane od direktnog napada ili opasnosti, ili se radi o bijegu uhapšenog lica ili osuđenog lica koje bježi iz ustanove za izvršavanje sankcija.

(3) Eksplozivne naprave ne mogu se koristiti u cilju sprečavanja bijega lica.

(1) Primjenjujući član 8. ovog zakona, policijski službenik može upotrijebiti vatreno oružje ako su već upotrijebljena sredstva prisile bila neefikasna, ili ako upotreba drugih sredstava prisile ne garantuje uspjeh.

(2) Policijski službenik može da upotrijebi vatreno oružje ako nema drugog načina da:

  1. zaštiti sebe ili druge od direktno prijeteće smrtne opasnosti ili ozbiljne ozljede;
  2. spriječi počinjenje krivičnog djela koje predstavlja ozbiljnu prijetnju životu ili integritetu, uhapsi lice koje predstavlja takvu opasnost i opire se policijskim organima.

(3) Policijski službenik daće dovoljno vremena da se postupi po njegovom upozorenju, osim ako bi time nastao rizik za njega samoga ili rizik nanošenja teških ili smrtonosnih povreda drugim licima, a okolnosti nalažu potrebu za trenutnom akcijom.

(4) U svakom slučaju, upozorenje iz stava 3. ovog člana neće se uputiti ako bi to ugrozilo izvršenje policijskog zadatka.

(5) Policijski službenik neće ispaljivati hice upozorenja

(1) Upotreba vatrenog oružja nije dozvoljena ako bi ugrozila živote drugih ljudi, osim ako je to jedini način odbrane od direktnog napada ili opasnosti.

(2) Upotreba vatrenog oružja nije dozvoljena prema maloljetniku, osim ako je to jedini način odbrane od napada ili opasnosti.

(1) Policijski službenik ne smije upotrijebiti vatreno oružje protiv vozila u pokretu, osim ako se to vozilo koristi kao sredstvo za nanošenje povreda policijskim službenicima ili drugim licima, ili ako je to neophodno radi sprečavanja ozbiljnih ili smrtonosnih povreda nanijetih pucanjem iz oružja na policijske službenike ili na druga lica.

(2) U toku izvršavanja policijskih zadataka na morskim ili kopnenim plovnim putevima, policijski službenik ima pravo da upotrijebi vatreno oružje ako se plovilo za kojim se vrši potjera ne zaustavi nakon što mu je upućen vidljiv ili čujan signal da se zaustavi, i to sa razdaljine sa koje je nedvosmisleno moguće primiti i razumjeti takav signal.

(1) Policijski službenik koji je u toku vršenja dužnosti upotrijebio silu mora sastaviti i potpisati izvještaj o upotrebi sile prije kraja smjene u toku koje je došlo do upotrebe sile, a primjerak tog izvještaja poslati odjelu za unutrašnju kontrolu u roku od 24 časa od završetka te smjene.

(2) Ako sam policijski službenik nije u mogućnosti da podnese izvještaj o upotrebi sile, izvještaj podnosi njegov nadređeni starješina u roku iz stava 1. ovog člana.

(3) U roku od tri dana od prijema izvještaja iz stava 1. ovog člana, nadređeni starješina dostavlja svoje mišljenje o opravdanosti upotrebe sile rukovodiocu i odjelu za unutrašnju kontrolu.

(4) O zakonitosti i regularnosti upotrebe sile od strane policijskog službenika odlučuje odjel za unutrašnju kontrolu u roku od osam dana od dana prijema izvještaja.

(5) Ako odjel za unutrašnju kontrolu utvrdi da je policijski službenik upotrijebio silu na nezakonit ili neregularan način, rukovodilac je dužan da odmah preduzme odgovarajuće mjere kako bi utvrdio odgovornost policijskog službenika.

(6) Policijski službenik oslobađa se odgovornosti ako je silu upotrijebio u granicama svojih ovlaštenja.

Obrada ličnih podataka i vođenje evidencija

(1) Policijski službenik, u skladu sa nadležnostima i ovlašćenjima koja su određena ovim Zakonom, kao i u skladu sa posebnim propisima, obrađuje informacije, uključujući i lične podatke.

(2) Prilikom obrade ličnih podataka, policijski službenik postupa u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti ličnih podataka (“Službeni glasnik BiH”, broj 49/06), osim ako ovim Zakonom nije drugačije propisano.

(1) Obrada ličnih podataka u policijske svrhe podrazumijeva obradu ličnih podataka koju vrši policijski organ radi sprečavanja i suzbijanja kriminala i održavanja javnog reda.

(2) Prilikom obrade ličnih podataka u policijske svrhe, policijski organ:

  1. a) dužan je da vodi evidenciju o svim zbirkama ličnih podataka i prijavi ih Agenciji za zaštitu ličnih podataka u skladu sa čl. 13, 14, i 15. Zakona o zaštiti ličnih podataka;
  2. b) dužan je da vodi ove podatke odvojeno od drugih informacija;
  3. c) ovlašćen je, ukoliko je to neophodno u policijske svrhe, da kombinuje lične podatke obrađivane za druge svrhe;
  4. d) dužan je da ograniči sakupljanje ličnih podataka koji se odnose na rasno porijeklo nosioca podataka, njegovo vjersko uvjerenje, seksualno opredjeljenje, političko mišljenje ili pripadnost određenim pokretima ili organizacijama koje nisu zakonom zabranjene. Sakupljanje ovih ličnih podataka može biti sprovedeno samo ako je to neophodno za potrebe određene istrage;
  5. e) dužan je da lične podatke označava sa gledišta stepena njihove tačnosti i pouzdanosti, a prije svega da razlikuje lične podatke zasnovane na činjenicama od podataka zasnovanih na ličnim mišljenjima i procjenama;
  6. f) dužan je da stalno i najmanje jednom u tri godine provjerava da li su lični podaci neophodni za određene svrhe i nepotrebne podatke izbriše;
  7. g) provjera iz tačke f) stava (2) ovog člana ne sprovodi se u slučaju obrade ličnih podataka u svrhu osnovne identifikacije izvršioca kažnjivih djela (evidencija otisaka prstiju, DNK i dr.) kada se brisanje podataka sprovodi po isteku pet godina od dana smrti izvršioca;
  8. h) provjera i brisanje se ne sprovodi u slučaju da je lični podatak stavljen u dokumentaciju koja nije automatizovano vođena i kada se postupa po pravilima arhivske službe;
  9. i) ne može vršiti obradu ličnih podataka preko obrađivača.

(3) Za potrebe ispunjavanja obaveze iz stava (2) ovog člana, organi koji učestvuju u krivičnom postupku dužni su da pruže blagovremeno informacije o pravosnažnim odlukama i zastarjelosti krivičnog djela.

(1) Lični podaci obrađeni u skladu sa odredbom člana 33a. ovog Zakona koriste se ako je to:

  1. a) neophodno za ispunjavanje zadataka policijskog organa;
  2. b) neophodno za ispunjenje obaveza iz međunarodnog ugovora koji je zaključila BiH, i za ispunjenje obaveza u okviru međunarodne organizacije Interpol;
  3. c) zakonom određeno;
  4. d) u interesu nosioca podataka ako je on dao saglasnost i ako je tu saglasnost moguće predvidjeti;
  5. e) neophodno da se izbjegne ozbiljna i neposredna opasnost.

(2) Lični podaci dostavljaju se na osnovu zahtjeva u kojem je potrebno navesti podatke o podnosiocu zahtjeva, razlogu i svrsi za koju lični podaci treba da budu predati.

(3) Podaci se mogu dostaviti i bez zahtjeva ako dostavljanje proizlazi iz zakona, međunarodnog ugovora, ili se radi o dostavljanju za potrebe međunarodne organizacije Interpol, kao i u slučaju iz stava (1) tačka e) ovog člana.

(4) Ukoliko je moguće, policijski organ će prilikom svakog dostavljanja ličnih podataka dostaviti i informacije o pravosnažnim odlukama organa, u vezi sa krivičnim postupkom.

(5) Neistiniti i netačni lični podaci ne mogu biti dostavljeni, neprovjereni lični podaci moraju biti označeni prilikom predaje i mora biti navedena mjera njihove pouzdanosti.

(6) Korisnik podataka nije ovlašćen za obrađivanje ličnih podataka u drugu svrhu osim za svrhu u koju su podaci bili dostavljeni.

(7) Izuzetno od stava (6) ovog člana, korisnik podataka može obrađivati lične podatke i u druge svrhe ako je ispunjen jedan od uslova iz stava (1) ovog člana.

(1) Policijski organ neće dostaviti informaciju nosiocu podataka, shodno odredbi Glave III Zakona o zaštiti ličnih podataka, ako bi moglo doći do:

  1. a) ugrožavanja ispunjenja zadataka policijskog organa u kontekstu krivičnog postupka ili
  2. b) ugrožavanja ovlašćenih interesa trećeg lica.

(2) U slučaju neispunjenja uslova iz stava (1) ovog člana ili u slučaju brisanja ličnih podataka, policijski organ donosi odluku koju pismeno obrazlaže.

(3) Ako policijski organ ne obrađuje lične podatke koji se odnose na podnosioca zahtjeva ili ako bi sa obrazloženjem odluke o odbijanju zahtjeva moglo doći do ugrožavanja ispunjenja zadataka policijskog organa, podnosilac zahtjeva će biti obaviješten o tome da policijski organ ne obrađuje lične podatke podnosioca zahtjeva.

(4) Ako je policijski organ dobio lične podatke bez saznanja nosioca podataka, a koje će dalje obrađivati, potrebno je da o tome informiše nosioca podataka i u slučaju ako to ne može ugroziti ispunjenje policijskog zadatka ili interese trećih lica.

(1) Pod ličnim podacima smatraju se i podaci koji se odnose na umrla lica.

(2) Prava nosioca podataka umrlih lica izvršavaju se posredstvom pravnog nasljednika.

(1) Policijski organ ovlašćen je da objavi lične podatke u potrebnom obimu, ako je to neophodno za potrebe obezbjeđivanja identiteta lica i potrage za traženim licima i stvarima.

(2) Obrada ličnih podataka, prema odredbama ovog Zakona, ne podliježe obavezama propisanim Zakonom o slobodi pristupa informacijama (“Službeni glasnik BiH”, br. 28/00 i 45/06).

(1) Policijski organ vodi evidencije o sljedećem:

  1. o licima koja su lišena slobode bilo po kojem osnovu (hapšenje, pritvaranje, itd.);
  2. o licima za koje postoji osnovana sumnja da su počinili krivična djela;
  3. o počinjenim krivičnim djelima, kao i licima oštećenim krivičnim djelima;
  4. o krivičnim djelima počinjenim od strane nepoznatih počinilaca;
  5. o podnesenim krivičnim i prekršajnim prijavama;
  6. o licima i predmetima za kojima se traga;
  7. o provjeri identiteta;
  8. o licima kojima je utvrđivan identitet;
  9. o operativnim izvještajima, operativnim izvorima informacija i zaštićenim licima;
  10. o događajima;
  11. o upotrebi sile;
  12. o pritužbama građana.

(2) Uz evidencije iz stava 1. ovog člana, policijski organ može radi efikasnog obavljanja poslova voditi druge evidencije koje ne sadrže lične podatke u skladu sa članom 33. ovog zakona.

Zaprimanje prijava

Policijski službenik ovlašten je i obavezan da zaprimi i evidentira prijave o počinjenim krivičnim djelima.

Ova web stranica je urađena i održavana uz finansijsku pomoć Evropske unije. Njeni sadržaji su isključiva odgovornost Centra za sigurnosne studije i ne odražavaju nužno stavove Evropske unije.

© 2021. Sva prava pridržana. Dizajn C.B.D. Mostar