Republika Srpska

Davanje upozorenja i izdavanje naređenja

(1) Policijski službenik dužan je da upozori lice za koje ocijeni da svojim ponašanjem ili činjenjem, odnosno propuštanjem određene radnje može narušiti javni red i mir ili dovesti u opasnost svoj život ili život i ličnu bezbjednost drugog lica ili imovine, kao i kada se opravdano očekuje da bi to lice moglo da učini ili izazove drugo lice da učini prekršaj ili krivično djelo.
(2) Policijski službenik dužan je da upozori lice na okolnosti koje ugrožavaju njegovu ličnu bezbjednost, život ili imovinu, kao i na postojanje neke opšte opasnosti.
(3) Upozorenje se daje usmeno, pismeno, rukom, zvukom pištaljke, svjetlosnim ili drugim znakom ili na drugi pogodan način.

(1) Naređenje se izdaje radi:
1) zaštite života i lične bezbjednosti lica i imovine,
2) zaštite imovine od uništenja, oštećenja i otuđenja,
3) u slučajevima opšte opasnosti prouzrokovane elementarnim nepogodama,
4) održavanja javnog reda i mira, odnosno njegovog uspostavljanja,
5) onemogućavanja pristupa ili zadržavanja u prostoru ili objektu gdje to nije dozvoljeno,
6) vršenja kontrole i regulisanja saobraćaja na putevima u skladu sa zakonom i
7) sprečavanja pristupa ličnostima, objektima i prostorima koji se posebno obezbjeđuju.
(2) Naređenje se izdaje usmeno ili pismeno.

Legitimisanje, provjera i utvrđivanje identiteta lica i identifikacija predmeta

(1) Legitimisanje je službena radnja koju preduzima policijski službenik radi provjere identiteta lica.
(2) Legitimisanje se vrši usmenim obraćanjem licu koje treba legitimisati, zahtjevom da pokaže i preda na uvid policijskom službeniku ličnu kartu ili putnu ispravu.
(3) Izuzetno, provjera identiteta može se vršiti i pomoću drugih javnih isprava sa fotografijom, kao i pomoću lica čiji je identitet provjeren.
(4) Policijski službenik ovlašćen je da izvrši legitimisanje lica prema kojem primjenjuje policijska ovlašćenja, kao i kada je to potrebno radi obavljanja policijskih poslova i zadataka.
(5) Policijski službenik upoznaje lice o razlozima zbog kojih se vrši provjera identiteta.
(6) Kada je neophodno, provjera identiteta uključuje i provjeru boravišta ili prebivališta

(1) Ovlašćenje utvrđivanja identiteta lica primjenjuje se prema licu koje ne posjeduje dokument iz člana 32. st. 2. i 3. ovog zakona ili ukoliko postoji sumnja u vjerodostojnost tog dokumenta. Identitet lica se utvrđuje korišćenjem podataka iz evidencija, metodama i sredstvima kriminalističke taktike i tehnike, medicinskim i drugim odgovarajućim vještačenjima.
(2) Radi utvrđivanja identiteta lica, Ministarstvo je ovlašćeno da javno objavi foto-robot, crtež, fotografiju, snimak ili opis tog lica ili nepoznatog leša.

(1) Ovlašćenje identifikacije predmeta primjenjuje se kada je neophodno utvrditi karakteristike i specifične osobine predmeta, kao i odnos nekog lica ili događaja prema predmetu.
(2) Identifikacija predmeta sprovodi se analogno primjenom odredaba čl. 32. i 33. ovog zakona.
(3) Ministarstvo je ovlašćeno da javno objavi sliku, crtež, snimak ili opis predmeta ukoliko je to od značaja za uspješno sprovođenje postupka identifikacije predmeta.

Prikupljanje obavještenja

Policijski službenik ovlašćen je da, u skladu sa zakonom, prikuplja obavještenja od lica za koje je vjerovatno da bi moglo dati obavještenja o:
1) krivičnom djelu ili prekršaju, počiniocu ili o drugim važnim okolnostima u vezi sa krivičnim djelom ili prekršajem i
2) okolnostima od značaja za izvršavanje drugih poslova iz nadležnosti Ministarstva.

Pozivanje lica, obavljanje razgovora i uzimanje izjave

(1) Policijski službenik, u skladu sa zakonom, može pozvati lice na razgovor radi prikupljanja obavještenja, davanja obavještenja i upozorenja, izdavanja naređenja i uzimanja izjave.
(2) Razgovori se obavljaju između 6.00 časova i 21.00 časa i ne mogu trajati duže od šest časova.
(3) Razgovori se mogu obavljati i izvan vremena utvrđenog u stavu 2. ovog člana ukoliko je riječ o radnjama koje ne trpe odgađanje.
(4) U pozivu za razgovor se naznačava: naziv organizacione jedinice Ministarstva koja upućuje poziv, mjesto, vrijeme i datum pozivanja, ime i prezime lica koje se poziva, razlog pozivanja lica, te upozorenje da će lice koje se poziva biti privedeno ukoliko se ne odazove pozivu.
(5) U izuzetnim slučajevima, kada je to neophodno radi hitnosti ili iz drugih opravdanih razloga, policijski službenik je ovlašćen da lice pozove usmeno ili posredstvom odgovarajućeg telekomunikacionog sredstva, pri čemu je dužan da saopšti razlog pozivanja, kao i da ga upozori na mogućnost da bude prisilno dovedeno. Uz saglasnost tog lica, policijski službenik može prevesti službenim vozilom lice do službenih prostorija.
(6) Lice se izuzetno može pozvati i posredstvom sredstava javnog informisanja kada je to neophodno zbog opasnosti od odgađanja, bezbjednosti postupanja ili kada se poziv upućuje većem broju lica.

Privođenje, sprovođenje i dovođenje lica

(1) Policijski službenik može privesti lice u službene prostorije Ministarstva bez pismenog naloga nadležnog organa:
1) čiji je identitet potrebno utvrditi, kada nema drugog načina,
2) za kojim je raspisana potraga i
3) koje se ne odazove pozivu za razgovor iz člana 36. stav 1. ovog zakona.

(2) Privođenje može trajati onoliko dugo koliko je neophodno za izvršenje policijske radnje, a najduže 24 časa.

(1) Policijski službenik vrši sprovođenje kada lice treba dovesti i predati organizacionoj jedinici Ministarstva ili drugom nadležnom organu izvan mjesta odakle sprovođenje počinje.
(2) Sprovođenje može trajati onoliko dugo koliko je neophodno za izvršenje policijske radnje.

(1) Policijski službenik vrši dovođenje na osnovu pismene naredbe koju izdaje ovlašćeni organ, kao i na osnovu naloga nadležnog organa po zaključku o dovođenju.
(2) Dovođenje može trajati onoliko dugo koliko je neophodno za izvršenje policijske radnje.

Lišenje slobode lica

(1) Policijski službenik može lišiti slobode lice ako postoje razlozi predviđeni u čl. 197. i 204. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske, a Ministarstvo je dužno da takvo lice, bez odgađanja, u zakonom utvrđenom roku, sprovede nadležnom tužiocu.
(2) Policijski službenik može lišiti slobode lice ako postoje razlozi predviđeni u članu 170. Zakona o prekršajima Republike Srpske, a Ministarstvo je dužno da takvo lice, bez odgađanja, u zakonom utvrđenom roku, sprovede nadležnom sudu.
(3) Ministarstvo obavještava nadležnog tužioca ili nadležni sud o razlozima i vremenu lišenja slobode.

Potraga za licima i predmetima

(1) Policijski službenici ovlašćeni su da sprovode mjere potrage za licima i predmetima.
(2) Potraga se raspisuje potjernicom, objavom i raspisom o traganju.
(3) Potjernica se raspisuje u skladu sa posebnim zakonom.
(4) Objava se raspisuje radi:
1) utvrđivanja prebivališta ili boravišta lica,
2) pronalaska nestalog lica,
3) utvrđivanja identiteta lica za koje identitet nije moguće utvrditi na drugi način,
4) prikupljanja podataka, pronalaska ili oduzimanja predmeta koji su u vezi sa krivičnim, prekršajnim ili drugim postupkom, odnosno predmeta koji su nestali,
5) prikupljanja podataka o predmetima koji su pronađeni i
6) utvrđivanja identiteta pronađenog leša.

(5) Raspis o traganju se raspisuje:
1) za licem za koje postoje osnovi sumnje da je izvršilo krivično djelo ili prekršaj i
2) za licem koje može dati obavještenja o krivičnom djelu ili prekršaju.

(6) Ako je prijavljen nestanak lica, a postoje osnovi sumnje da je to lice žrtva krivičnog djela, policijski službenici dužni su da u saradnji sa drugim nadležnim organima, udruženjima građana i građanima, bez odgađanja, preduzmu mjere i radnje predviđene ovim i drugim zakonima, u cilju njegovog pronalaska.

Privremeno ograničavanje slobode kretanja

(1) Policijski službenik može privremeno ograničiti slobodu kretanja lica na određenom prostoru ili u određenom objektu radi:
1) sprečavanja izvršenja krivičnih djela ili prekršaja,
2) pronalaženja i lišenja slobode učinilaca krivičnih djela i prekršaja,
3) pronalaženja i lišenja slobode lica za kojim se traga,
4) pronalaženja predmeta i tragova koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom ili prekršajnom postupku i
5) obezbjeđenja štićenih ličnosti, objekata ili prostora.

(2) Privremeno ograničenje slobode kretanja može trajati samo do ostvarenja cilja zbog kojeg se primjenjuje, a u skladu sa zakonom.
(3) Osim slučajeva iz stava 1. ovog člana, policijski službenik može privremeno ograničiti slobodu kretanja i zadržavanja na određenom prostoru ili u određenom objektu, u slučajevima ugrožavanja bezbjednosti izazvanih elementarnim nepogodama ili epidemijama i u drugim slučajevima ugrožavanja bezbjednosti lica i imovine dok takvo ugrožavanje traje.
(4) Radi ostvarivanja ciljeva iz stava 3. ovog člana, policijski službenik je ovlašćen da prostor ili objekat isprazni i spriječi pristup do njih.

Pregled lica, predmeta i prevoznih sredstava

(1) Policijski službenik ovlašćen je da izvrši pregled lica, predmeta koje lice nosi sa sobom i prevoznog sredstva kada je to neophodno radi pronalaženja lica, predmeta i tragova koji mogu poslužiti kao dokaz za uspješno vođenje krivičnog, prekršajnog ili drugog postupka, kao i iz drugih bezbjednosnih razloga.
(2) Pregled lica obuhvata uvid u sadržaj odjeće i obuće lica.
(3) Pregled lica obavlja lice istog pola, izuzev u slučajevima kada je neophodan hitan pregled lica da bi mu se oduzelo oružje ili drugi predmeti kojima se može izvršiti napad na drugo lice ili samopovređivanje.
(4) Pregled predmeta obuhvata uvid u dostupne unutrašnje i vanjske otvorene prostore na predmetu ili koje korisnik predmeta svojom voljom učini dostupnim policijskom službeniku.
(5) Pregled prevoznog sredstva ograničen je na slobodno dostupne unutrašnje i vanjske dijelove, odnosno prostore koji su otvoreni ili koje korisnik prevoznog sredstva svojom voljom učini dostupnim policijskom službeniku.
(6) Ako se pregledom otkriju tragovi i predmeti krivičnog djela ili je potrebno nasilno otvaranje ili rastavljanje, pregled se obustavlja i započinje se sa vršenjem pretresanja.
(7) Prilikom pregleda policijski službenik može koristiti tehnička sredstva i službene pse.

Protivdiverzioni pregled

(1) Policijski službenik je ovlašćen da izvrši protivdiverzioni pregled prostora, objekata, sredstava ili drugih predmeta radi zaštite bezbjednosti ljudi i imovine.
(2) Protivdiverzioni pregled obuhvata pregled ili otkrivanje eksplozivnih sredstava ili naprava, kao i hemijsko-biološko-radiološko-nuklearni i drugi pregled.
(3) Policijski službenik je ovlašćen da na mjestu pronalaska uništi predmet koji predstavlja neposrednu opasnost za život ili zdravlje ljudi ili opasnost za imovinu ako ga ne može na drugi način učiniti bezopasnim ili ga ne može na bezbjedan način premjestiti na drugo mjesto.
(4) Policijski službenik je ovlašćen da u cilju izvršenja protivdiverzionog pregleda prostor ili objekat isprazni i spriječi pristup do njih.
(5) Prilikom vršenja pregleda policijski službenici mogu od nadležnog organa da zahtijevaju da izvrši nadzor i preduzme mjere iz svoje nadležnosti.

Privremeno oduzimanje predmeta

(1) Policijski službenik privremeno oduzima predmet:
1) kada je to neophodno radi zaštite javnog reda i mira i bezbjednosti,
2) koji je u posjedu lica koje je lišeno slobode, a može ga upotrijebiti za samopovređivanje, napad na drugo lice ili bjekstvo,
3) ako je to određeno drugim zakonom.

(2) Policijski službenik izdaje potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, koja sadrži: pravni osnov za oduzimanje predmeta, karakteristike oduzetog predmeta koje ga razlikuju od ostalih predmeta, podatke o licu od kojeg je predmet oduzet, te ime i prezime, broj policijske značke i potpis policijskog službenika koji je izvršio oduzimanje.
(3) Ako lice odbije da dobrovoljno preda predmete, oduzimanje se izvršava prinudno.
(4) Kada, s obzirom na karakteristike predmeta, čuvanje privremeno oduzetih predmeta u prostorijama Ministarstva nije moguće ili je povezano sa znatnim poteškoćama, privremeno oduzeti predmeti mogu se odložiti ili smjestiti na odgovarajući način dok nadležni organ ne donese odgovarajuću odluku.
(5) Kada razlozi za privremeno oduzimanje predmeta prestanu da postoje, privremeno oduzeti predmet vraća se licu od kojeg je oduzet, ukoliko nije drugačije određeno zakonom ili odlukom nadležnog organa.

Privremeno korišćenje tuđih prevoznih i komunikacionih sredstava

(1) Radi potjere, lišavanja slobode učinioca krivičnog djela, u slučaju prirodne nepogode ili nesreće, kao i radi prevoženja žrtve krivičnog djela i drugog povrijeđenog lica do najbliže zdravstvene ustanove, policijski službenik može koristiti odgovarajuće tuđe prevozno i komunikaciono sredstvo, o čemu se izdaje potvrda.
(2) Prevozno ili komunikaciono sredstvo iz stava 1. ovog člana policijski službenik može koristiti isključivo u vremenu dok se potjera, lišenje slobode ili prevoz ne okonča.
(3) Vlasnik ili korisnik prevoznog ili komunikacionog sredstva iz stava 1. ovog člana ima pravo na naknadu stvarne štete pričinjene upotrebom njegovog sredstva.
(4) Štetu iz stava 3. ovog člana nadoknađuje Ministarstvo u skladu sa ovim zakonom i propisima kojima se uređuje oblast naknade štete.
(5) U toku vršenja službenih poslova i zadataka policijski službenik ima pravo na besplatni javni prevoz i putničko osiguranje u javnom prevozu.

Nadzor i snimanje javnog mjesta

(1) Policija je ovlašćena da vrši nadzor i snimanje javnog mjesta uređajima za audio-vizuelno snimanje i fotografisanje radi sprečavanja i otkrivanja krivičnih djela i prekršaja, kao i obavljanja drugih policijskih poslova.
(2) Kada postoji opasnost da prilikom javnog okupljanja može doći do ugrožavanja života i zdravlja ljudi ili imovine, policijski službenik je ovlašćen da može izvršiti audio-vizuelno snimanje i fotografisanje javnog skupa.
(3) Policijski službenik je ovlašćen da može izvršiti audio-vizuelno snimanje primjene policijskih ovlašćenja, kao i radi kontrole i analize vršenja policijskih poslova.

Upotreba sile

(1) Policijski službenik može upotrijebiti silu kada je to neophodno za zaštitu ljudskih života i imovine, odbijanje napada, savlađivanje otpora i sprečavanje bjekstva.
(2) Prije upotrebe sredstva sile policijski službenik izdaje naređenje, osim ako bi to moglo ugroziti bezbjednost policijskog službenika ili drugog lica ili bi bilo očigledno neprimjereno u datim okolnostima.
(3) Sredstva sile su:
1) fizička snaga,
2) službena palica,
3) sredstva za vezivanje,
4) sredstva za prisilno zaustavljanje,
5) hemijska sredstva,
6) vatreno oružje,
7) službeni psi,
8) službeni konji,
9) vodeni top,
10) specijalna vozila,
11) specijalne vrste oružja,
12) eksplozivne naprave i
13) sredstva na bazi elektriciteta.

(1) Prema djeci, očigledno bolesnim i iznemoglim licima, teškim invalidima i ženama čija je trudnoća vidljiva može se upotrijebiti fizička snaga pod uslovima propisanim ovim zakonom, a druga sredstva sile samo ako ta lica direktno ugrožavaju život policijskog službenika, drugih lica ili svoj život.
(2) Vatreno i specijalno oružje ne može se koristiti protiv lica koje bježi.
(3) Izuzetno od stava 2. ovog člana, vatreno oružje se upotrebljava protiv lica koje bježi ukoliko je to jedini način odbrane od direktnog napada ili opasnosti.
(4) Eksplozivne naprave ne mogu se koristiti radi sprečavanja bjekstva lica.

(1) Policijski službenik može upotrijebiti vatreno oružje da:
1) zaštiti svoj život i život drugih lica,
2) zaštiti sebe i druga lica od nanošenja povreda opasnih po život,
3) spriječi izvršenje i liši slobode izvršioca krivičnog djela terorizma, ubistva, razbojništva i silovanja.

(2) Policijski službenik, prije upotrebe, licu prema kome namjerava upotrijebiti vatreno oružje izdaje naređenje: “POLICIJA! STOJ! PUCAĆU!”.
(3) U slučaju da lice ne postupi po naređenju, policijski službenik će ispaliti metak upozorenja, ako se time ne ugrožava bezbjednost ljudi.
(4) Policijski službenik će upotrijebiti vatreno oružje bez izdavanja naređenja i metka upozorenja ukoliko bi izdavanje naređenja i ispaljivanje metka upozorenja ugrozilo njegov život ili život drugih lica.

(1) Upotreba vatrenog oružja nije dozvoljena ako bi ugrozila živote drugih lica, osim ako je to jedini način odbrane od direktnog napada ili opasnosti po život.
(2) Upotreba vatrenog oružja nije dozvoljena prema maloljetniku, osim ako je to jedini način odbrane od direktnog napada ili opasnosti po život.

(1) Policijski službenik ne smije upotrijebiti vatreno oružje protiv vozila u pokretu, osim ako se to vozilo koristi kao sredstvo za nanošenje povreda policijskim službenicima ili drugim licima ili ako je to neophodno radi sprečavanja ozbiljnih ili smrtonosnih povreda nanesenih pucanjem iz vozila na policijske službenike ili na druga lica.
(2) U toku izvršavanja policijskih zadataka na riječnim plovnim putevima policijski službenik ima pravo da upotrijebi vatreno oružje ako se plovilo za kojim se vrši potjera ne zaustavi nakon što mu je upućen vidljiv ili čujan signal da se zaustavi, i to sa razdaljine sa koje je bez sumnje moguće primiti i razumjeti takav signal.

Vatreno oružje može se upotrijebiti prema životinjama samo kada od njih prijeti neposredna opasnost od napada na život i tijelo lica ili opasnost od ugrožavanja života ili zdravlja ljudi.

(1) Policijski službenik koji je u toku vršenja dužnosti upotrijebio silu neposrednom rukovodiocu dostavlja pismeni izvještaj o upotrebi sile, prije kraja smjene u toku koje je došlo do upotrebe sile.
(2) Neposredni rukovodilac, po prijemu izvještaja od policijskog službenika, sačinjava početni izvještaj o događaju i dostavlja ga Jedinici i rukovodiocu osnovne organizacione jedinice u roku od 24 časa.
(3) Ako policijski službenik nije u mogućnosti da podnese izvještaj o upotrebi sile, izvještaj podnosi njegov neposredni rukovodilac u roku od 24 časa.
(4) U roku od osam dana od prijema izvještaja iz stava 1. ovog člana neposredni rukovodilac dostavlja Jedinici i rukovodiocu osnovne organizacione jedinice izvještaj o događaju sa obrazloženim mišljenjem o upotrebi sile.
(5) Po prijemu izvještaja iz stava 4. ovog člana, rukovodilac osnovne organizacione jedinice o zakonitosti i pravilnosti upotrebe sile odlučuje u što kraćem roku i ocjenu dostavlja Jedinici.
(6) Po prijemu ocjene iz stava 5. ovog člana, Jedinica će potvrditi ocjenu rukovodioca osnovne organizacione jedinice, a ako utvrdi nepravilnosti, Jedinica donosi ocjenu o upotrebi sile.
(7) Ako rukovodilac osnovne organizacione jedinice ocijeni da je policijski službenik upotrijebio silu na nezakonit ili nepravilan način, dužan je da odmah pokrene postupak disciplinske odgovornosti policijskog službenika.
(8) Izuzetno od odredaba st. 1. do 6. ovog člana, policijski službenik koji je upotrijebio samo sredstva za vezivanje prilikom lišenja slobode, privođenja, dovođenja ili sprovođenja lica u cilju njegovog sigurnog transporta dužan je da sačini službenu zabilješku i dostavi je rukovodiocu organizacione jedinice u roku od 24 časa.

Zaprimanje prijava

Policijski službenik je ovlašćen i dužan da zaprimi i evidentira prijave o učinjenim krivičnim djelima, prekršajima i drugim događajima od interesa za javni red i mir i bezbjednost.

Ova web stranica je urađena i održavana uz finansijsku pomoć Evropske unije. Njeni sadržaji su isključiva odgovornost Centra za sigurnosne studije i ne odražavaju nužno stavove Evropske unije.

© 2021. Sva prava pridržana. Dizajn C.B.D. Mostar