Brčko distrikt BiH

Provjera i utvrđivanje identiteta lica i identifikacija stvari

(1) Policijski službenik ovlašten je da izvrši provjeru identiteta lica:

  1. koje predstavlja prijetnju drugom licu ili javnom redu ili bezbjednosti koja zahtijeva policijsku akciju;
  2. koje se pregledava ili protiv kojeg su preduzete druge mjere ili radnje propisane zakonom;
  3. koje je zatečeno u objektu ili drugim prostorijama, ili u vozilu koje se pregledava, ukoliko je provjera identiteta neophodna;
  4. koje je zatečeno na području ili u objektu u kojem je sloboda kretanja privremeno ograničena, ukoliko je provjera identiteta neophodna;
  5. koje svojim ponašanjem izaziva sumnju da je počinilac krivičnog djela ili prekršaja ili drugog zabranjenog ponašanja, ili da ga namjerava počiniti, ili koje svojom fizičkom pojavom liči na lice za kojim se traga;
  6. koje je zatečeno na mjestu gdje je iz sigurnosnih razloga neophodno utvrditi identitet svih lica ili grupe lica.

(2) Policijski službenik obaviještava lice o razlozima zbog kojih je potrebna provjera njegovog identiteta.

(1) Provjera identiteta lica vrši se uvidom u njegovu ličnu kartu ili drugi javnu ispravu sa fotografijom.

(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, provjera identiteta može se izvršiti i na osnovu izjave drugog lica čiji je identitet utvrđen.

(3) Kada je neophodno, provjera identiteta može obuhvatiti i provjeru boravišta ili prebivališta

(1) Ovlaštenje utvrđivanja identiteta primjenjuje se prema licu koje ne posjeduje ispravu iz člana 12, stav 1. ovog zakona, ili ukoliko postoji sumnja u vjerodostojnost te isprave.

(2) Identitet se utvrđuje metodama i sredstvima kriminalističke tehnike.

(3) Radi utvrđivanja identiteta lica, policijska je ovlaštena da javno objavi fotorobot, crtež, snimak ili opis tog lica.

(4) Ako ne postoji mogućnost utvrđivanja identiteta na drugi način, policija je ovlaštena da objavi fotografiju lica koje nije sposobno dati svoje lične podatke ili leša nepoznatog lica.

(1) Ovlaštenje utvrđivanja i provjere identiteta predmeta primjenjuje se kada je neophodno utvrditi karakteristike i specifične osobine tog predmeta, kao i odnos nekog lica ili događaja prema tom predmetu.

(2) Policija he ovlaštena da javno objavi sliku, crtež, snimak ili opis predmeta, ukoliko je to od značenja za uspješno provođenje postupka utvrđivanja identiteta tog predmeta.

Pozivanje i obavljanje razgovora

(1) Policijski službenik, u skladu sa Zakonom, može pozvati lice da dođe u službene

prostorije Policije radi razgovora.

 

(2) Poziv na razgovor mora sadržavati: ime i prezime lica koje se poziva, naziv

organizacione jedinice Policije koja upućuje poziv na razgovor, mjesto, datum,

vrijeme i razlog pozivanja te upozorenje da će lice koje se poziva biti prisilno dovedeno ukoliko se na odgovarajući način ne odazove pozivu.

 

(3) Obavljena dostava poziva potvrđuje se dostavnicom.

 

(4) U izuzetnim slučajevima, policijski službenik ovlašten je lice pozvati usmeno ili odgovarajućim telekomunikacijskim sredstvom, pri čemu mu je dužan saopćiti razlog pozivanja, kao i upozoriti ga na mogućnost da bude prisilno dovedeno.

 

(5) Uz saglasnost pozvanog lica, policijski službenik istog može službenim vozilom prevesti do službenih prostorija.

 

(6) Razgovori se obavljaju u vremenu između 6 sati i 21 sat i ne mogu trajati duže od šest sati.

(1) Policijski službenik, u okviru svojih nadležnosti propisanih zakonom, vrši psihofiziološka ispitivanja odnosno testiranje određenih lica pomoću poligrafa

(2) Način provođenja testiranja pomoću poligrafa reguliše se aktom koji donosi šef Policije

Privođenje

Bez pisanog naloga nadležnog organa policijski službenik može u službene prostorije Policije privesti lice:

  1. kome je potrebno utvrditi identitet, a nema drugog načina da se to učini;
  2. za kojim je zvanično pokrenuta potraga;
  3. koje se ne odazove pozivu za razgovor u skladu s članom 15 stavom 2 ovog zakona.

Privođenje može trajati onoliko vremena koliko je neophodno za izvršenje policijske radnje, a najduže šest sati.

Potraga za licima i stvarima i oglašavanje

(1) Policijski službenik je ovlašten da provodi mjere potrage za licima i stvarima.

 

(2) Potraga se pokreće za licem koje se traži u skladu sa Zakonom.

 

(3) Potraga se može pokrenuti za licem čiji je nestanak prijavljen.

Policija preduzima oglašavanje kako bi se:

  1. a) utvrdilo boravište ili prebivalište lica u skladu sa Zakonom;
  2. b) utvrdio identitet lica koje nije u stanju dati svoje lične podatke ili identitet leša lica čiji se lični podaci ne mogu utvrditi;
  3. c) pronašao određeni predmet.

Privremeno ograničenje slobode kretanja

(1) Policijski službenik može privremeno ograničiti kretanje lica na određenom prostoru ili u određenom objektu radi:

  1. a) sprečavanja izvršenja krivičnih djela ili prekršaja;
  2. b) pronalaženja i hvatanja počinilaca krivičnih djela ili prekršaja;
  3. c) pronalaženja i hvatanja lica za kojima se traga;
  4. d) pronalaženja tragova i predmeta koji mogu poslužiti kao dokaz da je učinjeno krivično djelo ili prekršaj;
  5. e) sprečavanja ugrožavanja javnog reda i sigurnosti.

(2) Privremeno ograničenje slobode kretanja ne može se nastaviti nakon postizanja cilja zbog kojeg je bilo primijenjeno, a ni u kom slučaju ne može trajati duže od šest sati bez službenog odobrenja zasnovanog na Zakonu

(1) Protudiverzioni pregled obuhvata pregled ili otkrivanje eksplozivnih sredstava ili naprava, kao i hemijsko-biološkoradiološko-nuklearni i drugi pregled.

(2) Policijski službenik je ovlašten: a) izvršiti protudiverzioni pregled prostora, objekata, sredstava ili drugih predmeta radi zaštite sigurnosti ljudi i imovine; b) isprazniti prostor ili objekat i spriječiti pristup do objekta, s ciljem izvršenja protudiverzionog pregleda; c) na mjestu pronalaska opasnog predmeta, eksplozivnih sredstava ili naprava pozvati organ nadležan za uništavanje predmeta koji predstavlja neposrednu opasnost za život ili zdravlje ljudi ili opasnost za imovinu ako ga ne može na drugi način učiniti bezopasnim.

(3) Prilikom vršenja protudiverzionog pregleda policijski službenik može od nadležnog organa zahtijevati izvršenje nadzora i preduzimanje mjera iz svoje nadležnosti.

Mjere potrage iz člana 18 ovog zakona i privremeno ograničenje kretanja iz člana 20 ovog zakona provode se kriminalističko-taktičkim radnjama (potraga, pregled određenih zgrada i prostorija, zasjeda, racija, djelimična i potpuna blokada saobraćaja i drugih površina).

Izdavanje upozorenja, naređenja i naredbi

Policijski službenik izdaje upozorenje licu:

  1. a) koje svojim ponašanjem, djelovanjem ili propuštanjem može ugroziti svoju

sigurnost ili sigurnost drugih lica ili imovine;

  1. b) za koje postoje osnovi sumnje da bi moglo učiniti ili izazvati drugo lice da učini krivično djelo ili prekršaj.

(1) Naređenja i naredbe se izdaju radi:

  1. a) otklanjanja opasnosti po život ili ličnu sigurnost građana;
  2. b) otklanjanja opasnosti po imovinu;
  3. c) sprečavanja izvršenja krivičnih djela, otkrivanja krivičnih djela, pronalaženja i hvatanja počinilaca krivičnih djela, otkrivanja i obezbjeđenja tragova krivičnih djela i predmeta koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku;
  4. d) održavanja javnog reda i mira ili uspostavljanja narušenog javnog reda i mira;
  5. e) onemogućavanja pristupa ili zadržavanja u prostoru ili objektu gdje to nije dozvoljeno;
  6. f) vršenje kontrole i regulisanje saobraćaja na putevima u skladu sa zakonom.

(2) Pismene naredbe izdaje šef Policije ili policijski službenik kojeg on ovlasti. Policijski službenik može samostalno izdavati naredbu samo u hitnim slučajevima.

(3) Upozorenja i naređenja izdaju se usmenim ili pisanim putem ili na drugi odgovarajući način (optičkim ili zvučnim signalima, rukom i slično), s tim da njihovo značenje bude jasno izraženo.

Privremeno oduzimanje predmeta

(1) Policijski službenik privremeno oduzima predmet:

  1. a) kada okolnosti slučaja ukazuju da je određeni predmet namijenjen za izvršenje krivičnog djela ili prekršaja;
  2. b) kada je to neophodno radi zaštite javne sigurnosti;
  3. c) koji je u posjedu lica koje je lišeno slobode i koje taj predmet može upotrijebiti za samopovređivanje, napad na drugo lice ili bjekstvo.

(2) Policijski službenik izdaje potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta.

(3) Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta sadrži:

  1. a) detaljne podatke o oduzetom predmetu;
  2. b) podatke o licu od koga je predmet oduzet;
  3. c) ime i prezime, broj službene policijske legitimacije i potpis policijskog

službenika koji je izvršio oduzimanje.

(4) Ako lice odbije potpisati potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, policijski službenik to upisuje na potvrdi.

(1) Kada, s obzirom na karakteristike predmeta, čuvanje privremeno oduzetih predmeta u prostorijama Policije nije moguće ili je povezano sa znatnim poteškoćama, privremeno oduzeti predmeti mogu se pohraniti ili osigurati na odgovarajući način sve dok nadležni organ ne donese odgovarajuću odluku.

(2) Kada razlozi za privremeno oduzimanje predmeta prestanu da postoje privremeno oduzeti predmet se vraća licu od kojeg je bio oduzet, ukoliko nije drugačije određeno zakonom ili odlukom nadležnog organa.

Privremeno korištenje tuđih vozila i komunikacionih sredstava

(1) Radi potjere ili hapšenja učinilaca krivičnog djela, kao i radi prevoženja do najbliže ljekarske ustanove žrtve krivičnog djela, prirodne nepogode ili nesreće, policijski službenik može koristiti odgovarajuće tuđe vozilo i komunikaciono sredstvo.

(2) Vozilo ili komunikaciono sredstvo iz stava 1 ovog člana policijski službenik može koristiti isključivo u vremenu potrebnom da se potjera ili prijevoz okonča.

(3) O korištenju vozila ili komunikacionog sredstva iz stava 1 ovog člana policijski službenik izdaje potvrdu.

(1) Vlasnik ili korisnik vozila ili komunikacionog sredstva iz člana 26 ovog zakona ima pravo na nadoknadu stvarne štete pričinjene upotrebom njegove imovine.

(2) Štetu iz stava 1 ovog člana nadoknađuje Brčko distrikt BiH u skladu sa važećim zakonima i pravilnikom koji donosi Vlada Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Vlada), na prijedlog šefa Policije.

U toku vršenja službenih zadataka policijski službenik ima pravo na besplatni javni prijevoz i osiguravanje putnika u javnom prijevozu.

Predmet lica, predmeta i saobraćajnih sredstava

Policijski službenik ovlašten je da izvrši pregled lica, predmeta koji lice nosi sa sobom i saobraćajnog sredstva kada je to neophodno radi pronalaženja predmeta koji nisu dozvoljeni u prostoru ili objektu ili koji bi mogli biti iskorišteni za napad na drugo lice ili za samopovređivanje.

(1) Pregled lica obuhvata uvid u sadržaj njegove odjeće i obuće.

(2) Pregled saobraćajnog sredstva obuhvata pregled svih otvorenih i zatvorenih prostora saobraćajnog sredstva i predmeta koji se njime prevoze.

(3) Pregled predmeta koje lice nosi sa sobom obuhvata pregled predmeta koji su kod lica ili u njegovoj neposrednoj blizini ili predmeta lica po čijem se nalogu i u čijoj se pratnji prevoze.

(4) Pregled lica obavlja lice istog spola, izuzev u slučajevima kada je neophodan hitan pregled lica kako bi mu se oduzelo oružje ili drugi predmeti kojima se može izvesti napad na drugo lice ili samopovređivanje.

(5) Prilikom pregleda policijski službenik može koristiti tehnička pomagala i službene pse.

Snimanje na javnim mjestima

Radi sprečavanja krivičnih djela ili radi održavanja reda i sigurnosti, Policija može vršiti audio i video snimanje lica ili grupe lica, okruženja i svake druge okolnosti ili predmeta.

Uređaji za audio i video snimanje na javnim mjestima postavljaju se tako da su javnosti lahko uočljivi.

Uporaba sile

(1) Policijski službenik može upotrijebiti silu samo kada je to neophodno i isključivo u mjeri potrebnoj radi ostvarenja zakonitog cilja.

(2) U smislu ovog zakona, sredstva sile su: fizička sila uključujući i borilačke vještine, palica, sredstva za vezivanje, uređaj za prisilno zaustavljanje lica ili vozila, hemijska sredstva, vatreno oružje, službeni psi, vodeni topovi, specijalna vozila, specijalne vrste oružja, eksplozivne naprave i električni uređaji za privremeno onesposobljavanje.

(3) Ukoliko nije drugačije određeno ovim zakonom, sredstva sile se mogu upotrijebiti kada je to potrebno za zaštitu ljudskih života, odbijanje napada, savladavanje otpora te sprečavanje bjekstva.

(4) Prije upotrebe bilo kojeg sredstva sile policijski službenik izdaje upozorenje, osim ako bi to moglo ugroziti sigurnost policijskog službenika ili drugog lica ili bi bilo očigledno neprimjereno ili nesvrsishodno u datim okolnostima.

(5) Detaljnije propise o upotrebi sile donosi šef Policije.

(1) Fizička sila i palica ne upotabljavaju se prema djeci, starijim licima, invalidnim licima, očigledno ozbiljno bolesnim licima, kao ni prema ženama koje su očigledno trudne, osim ako ta lica direktno ugrožavaju život policijskog službenika, svoj život ili život drugih lica.

(2) Vatreno i specijalno oružje ne mogu se upotrijebiti samo iz razloga da bi sespriječio bijeg lica, osim ukoliko je to jedini način odbrane od direktnog napada ili opasnosti.

(3) Eksplozivne naprave ne mogu se upotrijebiti radi sprečavanja bjekstva lica.

(1) Policijski službenik može uporabiti vatreno oružje samo ako su već upotrijebljena sredstva sile bila neefikasna ili ako upotreba drugih sredstava sile ne garantuje uspjeh.

(2) Policijski službenik može upotrijebiti vatreno oružje ako nema drugog načina da:

  1. a) zaštiti sebe ili druge od direktno prijeteće smrtne opasnosti ili ozbiljne povrede;
  2. b) spriječi učinjenje krivičnog djela koje predstavlja ozbiljnu prijetnju životu ili

integritetu, uhapsi lice koje predstavlja takvu opasnost i opire se policijskim službenicima.

(3) Policijski službenik ostavlja dovoljno vremena da se postupi po njegovom upozorenju, osim ako bi time nastao rizik za njega samoga ili rizik nanošenja ozbiljnih ili smrtonosnih povreda drugim licima, a okolnosti nalažu potrebu za trenutnom akcijom.

(4) Upozorenje iz stava 3 ovog člana se ne upućuje ako bi to ugrozilo izvršenje policijskog zadatka.

(5) Policijski službenik ne ispaljuje hice upozorenja.

(1) Upotreba vatrenog oružja nije dozvoljena ako bi ugrozila živote drugih ljudi, osim ako je to jedini način odbrane od direktnog napada ili opasnosti.

(2) Upotreba vatrenog oružja nije dozvoljena prema maloljetniku, osim ako je to jedini način odbrane od direktnog napada ili opasnosti.

(1) Policijski službenik ne uporabljava vatreno oružje protiv vozila u pokretu, osim ako se to vozilo koristi kao sredstvo direktnog napada za nanošenje povreda policijskim službenicima ili drugim licima ili ako je to neophodno radi sprečavanja ozbiljnih ili smrtonosnih povreda nanesenih pucanjem iz vozila na policijske službenike ili na druga lica.

(2) U toku izvršavanja policijskih zadataka policijski službenik ima pravo upotrijebiti vatreno oružje ako se plovilo za kojim se vrši potjera ne zaustavi nakon što mu je upućen vidljiv ili čujan signal da se zaustavi i to sa razdaljine sa koje je nedvojbeno moguće primiti i razumjeti takav signal.

(1) Policijski službenik koji je u toku vršenja dužnosti upotrijebio silu sastavlja i potpisuje izvještaj o upotrebi sile prije kraja smjene u toku koje je došlo do upotrebe sile, a primjerak tog izvještaja dostavlja organizacionoj jedinici

nadležnoj za unutrašnju kontrolu u roku od 24 sata od završetka te smjene, preko rukovodioca njegove organizacione jedinice.

(2) Ako sam policijski službenik nije u mogućnosti podnijeti izvještaj o upotrebi sile izvještaj podnosi njegov neposredni rukovodilac u roku iz stava 1 ovog člana.

(1) U roku od 3 (tri) dana od dana prijema izvještaja o upotrebi sile, rukovodilac organizacione jedinice nadležne za unutrašnju kontrolu dostavlja svoje mišljenje o opravdanosti upotrebe sile šefu Policije.

(2) Nakon dostavljenog mišljenja iz stava 1 ovog člana, šef Policije u roku od 8 (osam) dana ocjenjuje zakonitost i pravilnost upotrebe sile od policijskog službenika.

(3) Ako šef Policije utvrdi da je policijski službenik upotrijebio silu na nezakonit ili nepravilan način, dužan je odmah preduzeti odgovarajuće mjere kako bi utvrdio odgovornost policijskog službenika.

(4) Policijski službenik nije odgovoran ako je silu upotrijebio u granicama svojih ovlaštenja.

Izuzetno od odredbi člana 38 ovog zakona, policijski službenik koji je upotrijebio samo sredstva za vezivanje prilikom hapšenja, privođenja ili sprovođenja lica u cilju njegovog sigurnog transporta, sačinjava službenu zabilješku i dostavlja je rukovodiocu svoje organizacione jedinice u roku od 24 sata.

Obrada osobnih podataka i vođenje očevidnika

(1) Policijski službenik, u skladu sa nadležnostima i ovlaštenjima određenim ovim zakonom, te u skladu s posebnim propisima, obrađuje informacije, uključujući i lične podatke.

(2) Pri obradi ličnih podataka, policijski službenik postupa u skladu s odredbama Zakona o zaštiti ličnih podataka, osim ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

(1) Obrada ličnih podataka u policijske svrhe podrazumijeva obradu ličnih podataka koju vrši Policija radi sprečavanja i suzbijanja kriminala i održavanja javnog reda.

(2) Pri obradi ličnih podataka u policijske svrhe, Policija je:

  1. a) dužna voditi evidenciju o svim zbirkama ličnih podataka i prijaviti ih Agenciji za zaštitu ličnih podataka, u skladu sa Zakonom o zaštiti ličnih podataka;
  2. b) dužna podatke iz stava 1 ovog člana voditi odvojeno od drugih informacija;
  3. c) ovlaštena, ukoliko je to potrebno u policijske svrhe, kombinovati lične podatke obrađivane za druge svrhe;
  4. d) dužna ograničiti sakupljanje ličnih podataka koji se odnose na rasno porijeklo nosioca podataka, njegovo vjersko uvjerenje, seksualno opredjeljenje, političko mišljenje ili pripadnost određenim pokretima ili organizacijama koje nisu zabranjene zakonom. Sakupljanje ovih ličnih podataka može se sprovoditi samo ukoliko je to nužno za potrebe određene istrage;
  5. e) dužna lične podatke označavati u pogledu stepena njihove tačnosti i pouzdanosti, a prije svega razlikovati lične podatke zasnovane na činjenicama od podataka zasnovanih na ličnim mišljenjima i procjenama;
  6. f) dužna stalno i najmanje jednom u tri godine provjeravati da li su lični podaci potrebni za određene svrhe i nepotrebne podatke izbrisati.

(3) Policija provjere iz stava 2 tačke f) ovog člana ne sprovodi u slučaju obrade ličnih podataka u svrhu osnovne identifikacije izvršioca krivičnih djela kao što su: evidencija otisaka prstiju, DNK i slično, kada se podaci brišu nakon isteka pet godina od dana smrti izvršioca.

(4) Policija ne vrši provjeru i ne sprovodi brisanje u slučaju kada je lični podatak stavljen u dokumentaciju koja nije automatizovano vođena i kada se postupa prema pravilima arhivske službe.

(5) Policija ne može vršiti obradu ličnih podataka preko obrađivača.

(6) Za potrebe ispunjenja obaveze iz stavova 2, 3 i 4 ovoga člana, organi koji učestvuju u krivičnom postupku dužni su blagovremeno dati informacije o pravosnažnim odlukama i zastari krivičnog djela.

(1) Lični podaci obrađeni u skladu s članom 41a ovog zakona koriste se ako je to:

  1. a) potrebno za izvršenje zadataka Policije;
  2. b) potrebno za ispunjenje obaveza iz međunarodnog ugovora koji je zaključila BiH i za ispunjenje obaveza u sklopu međunarodne organizacije Interpol;
  3. c) zakonom određeno;
  4. d) u interesu nosioca podataka, ako je on dao saglasnost i ako je tu saglasnost moguće predvidjeti;
  5. e) potrebno za izbjegavanje ozbiljne i neposredne opasnosti.

(2) Lični podaci dostavljaju se na osnovu zahtjeva u kojem je potrebno navesti podatke o podnosiocu zahtjeva, o razlogu i svrsi za koju lični podaci trebaju biti predati.

(3) Podaci se mogu dostaviti i bez zahtjeva ukoliko dostavljanje proizilazi iz zakona, međunarodnog ugovora ili se radi o dostavljanju za potrebe međunarodne organizacije Interpol, kao i u slučaju iz stava 1 tačke e) ovoga člana.15

(4) Ukoliko je moguće, Policija će pri svakom dostavljanju ličnih podataka dostaviti i informacije o pravosnažnim odlukama u vezi s krivičnim postupkom.

(5) Neistiniti i netačni lični podaci ne mogu biti dostavljeni, a neprovjereni lični podaci moraju biti označeni prilikom predaje i mora biti navedena mjera njihove pouzdanosti.

(6) Korisnik podataka nije ovlašten za obrađivanje ličnih podataka u drugu svrhu, osim za svrhu za koju su podaci bili dostavljeni.

(7) Izuzetno od stava 6 ovoga člana, korisnik podataka može obrađivati lične podatke i u druge svrhe ako je ispunjen jedan od uslova iz stava 1 ovoga člana.

(1) Policija ne dostavlja informaciju nosiocu podataka ukoliko bi moglo doći do:

  1. a) ugrožavanja izvršenja zadataka Policije u vezi s krivičnim postupkom ili b) ugrožavanja interesa trećeg lica.

(2) U slučaju neispunjenosti uslova iz stava 1 ovoga člana ili u slučaju brisanja ličnih podataka, Policija donosi odluku koju pismeno obrazlaže.

(3) Ukoliko Policija ne obrađuje lične podatke koji se odnose na podnosioca zahtjeva ili, ukoliko bi s obrazloženjem odluke o odbijanju zahtjeva moglo doći do ugrožavanja izvršenja zadataka Policije, podnosilac zahtjeva bit će obaviješten o tome da Policija ne obrađuje lične podatke podnosioca zahtjeva.

(4) Ukoliko je Policija dobila lične podatke bez znanja nosioca podataka, a koji se dalje obrađuju, potrebno je da o tome obavijesti nosioca podataka i u slučaju ako to ne može ugroziti izvršenje policijskog zadatka ili ugroziti interese trećih lica.

(1) Pod ličnim podacima smatraju se i podaci koji se odnose na umrla lica.

(2) Prava nosioca podataka umrlih lica izvršavaju se posredstvom nasljednika.

(1) Policija je ovlaštena za objavljivanje ličnih podataka u potrebnom obimu ukoliko je to potrebno za potrebe obezbjeđivanja identiteta lica i potrage za traženim licima i stvarima.

(2) Obrada ličnih podataka u skladu sa ovim zakonom, ne podliježe obavezama propisanim Zakonom o slobodi pristupa informacijama.

(1) Policija vodi evidencije o slijedećem:

a) licima koja su lišene slobode;

b) licima za koje postoje osnovi sumnje da su učinila krivična djela;

c) učinjenim krivičnim djelima, kao i licima oštećenim krivičnim djelima;

d) krivičnim djelima učinjenim od nepoznatih počinilaca;

e) podnesenim izvještajima o počinjenim krivičnim djelima i zahtjevima za pokretanje prekršajnog postupka;

f) licima i predmetima za kojima se traga;
g) privremeno oduzetim predmetima;

h) provjeri identiteta;

i) licima kojima je utvrđivan identitet;

j) operativnim izvještajima, operativnim izvorima informacija i zaštićenim licima;

k) događajima;

l) upotrebi sile;

m) pritužbama građana;

n) otiscima prstiju.

(2) Uz evidencije iz stava 1 ovog člana, Policija može, radi efikasnog obavljanja poslova, voditi i druge evidencije koje ne sadrže lične podatke u skladu s članom 41 ovog zakona.

(3) Vrstu, sadržaj i način vođenja evidencija iz stavova 1 i 2 ovog člana posebnim propisom određuje šef Policije.

Zaprimanje prijava

Policijski službenik je ovlašten i obavezan zaprimiti i evidentirati prijave o učinjenim krivičnim djelima, prekršajima i drugim događajima od interesa za javni red i sigurnost.

Ova web stranica je urađena i održavana uz finansijsku pomoć Evropske unije. Njeni sadržaji su isključiva odgovornost Centra za sigurnosne studije i ne odražavaju nužno stavove Evropske unije.

© 2021. Sva prava pridržana. Dizajn C.B.D. Mostar